Opatija - Adriatic Pearl - Vaš vodič za idealan odmor

Značajne godine u povijesti

XII.stoljeće
Osnovana je benediktinska opatija (samostan i crkva) po kojoj će Opatija dobiti ime.

XV.stoljeće
1435. – u buli pape Nikole V. Prvi se put spominje ime budućeg grada Opatije: Abbati sancti Jacobi ad palum. U drugim dokumentima iz istog stoljeća postoji talijanski naziv Abbazia di San Giacomo a Preluka, dok u XV. stoljeću nalazimo njemački naziv Abtey von St. Jackob am Stocken. U to je doba opatijsko područje zaseban feudalni posjed, a takav je ostao do 1468. kada je pripojen kastavskome posjedu. Drugi su povijesni nazivi mjesta bili San Giacomo del Quarnero i Santus Jacobus de Rosacis, ovaj je posljednji u svezi s bujnim raslinstvom cijele regije.

XV.stoljeće
1543.- iz ove godine potječe prvi dokument u kojem se spominje Vološćanska vila (danas sastavni dio Opatije). I ona je tada pripadala kastavskoj općini i župi. Kastavskome su feudu pripadali Vaprinac i Mošćenice. Sve zajedno pripadalo je Devinskim grofovima, kasnije Walseejskima, a od 1634. Habsburška je dinastija ovaj posjed ustupila raznim feudalcima.

XV.stoljeće
1838. – izgrađena je cesta uz obalu od Rijeke do Voloska. Te je godine, spomenimo uzgred, u kraj u kojem se danas nalazi Opatija, došao saksonski kralj Friedrich August, slavni prirodoslovac i istraživač koji se tom prilikom popeo na Učku.
1843. – dovršena je izgradnja ceste Rijeka – Lovran, kroz Preluk, Volosko i iku
1844. – gradnju ceste iz 1843. iskoristio je riječki patricij Iginio Scarpa, koji je izgradio prvu «kuću za ljetovanje» kod opatije sv. Jakova. Dao joj je ime Villa Angiolina, po svojoj supruzi Angiolini Sartori, podrijetlom iz Trsta.
1845. – od ove je godine, do 1882. trajala je gradnja velikog opatijskog perivoja oko Ville Angioline. Posađena su stabla i cvijeće iz svih krajeva svijeta. Donijeli su ih pomorski kapetani na povratku putovanja iz Kine, Japana, Južne Amerike, Australije i otoka Tihog oceana. Poslije 1882. cijela je obala, od Opatije do Lovrana, pretvorena u vrtove. Opatijski perivoji imaju 255 raznih vrsta biljak, od kojih su mnoge vrlo rijetke.
1854. – u Villi Angiolini boravi hrvatski potkralj ban Josip Jelačić sa suprugom.
1858. – oduševljen Villom Angiolinom, okolnim perivojem i morem skladatelj Jean Charles de Peuer skladao je francusku polku «Villa Angiolina». Šest godina prije hrvatski se pjesnik Ljudevit Vukotinović, boraveći također u «Villi Angiolini», pohvalno izrazio o mjestu rekavši: «Posjeduje svu ljupkost i millinu mediteranskih vrtova, kao i onaj blagi zrak ispunjen mirisima što hvale svi koji putuju Italijom».
1858. – tijekom znanstvena putovanja u kvarnerskoj regiji slavni prirodoslovac Joseph Lorenz doveo je u Opatiju slavne zoologe, algologe i meteorologe iz Venecije, Wroclawa i Beča.
1859. - u kolovozu je Opatiju posjetio austrijski nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan sa suprugom.
1859. – od ove godine Đuro Matija Šporer, hrvatski liječnik i pisac, snažno je djelovao da se Opatija, u sklopu zdravstvenog turizma, proglasi zračno-kupališnim lječilištem. Njegove napore poduprli su liječnik L. Schrotter, profesor Bečkog sveučilišta i balneolog K. Carr, koji su hvalili terapeutske osobine opatijskog podneblja. Njegove je težnje ostvario ravnatelj društva Sudbahn F. Schuler, u čiji je spomen podignuto poprsje na mjestu gdje obalni put ulazi u perivoj.
1860. – prema liječničkim savijetima, austrijska je carica Maria Anna, supruga bivšeg cara Ferdinanda I., provela u Opatiji gotovo tri mjeseca radi morskih kupki. Boravila je u «Villi Angiolini».
1867. – polovicom studenoga uspostavljena je izletnička putnička brodska veza Rijeka – Opatija.
1869. – od ove godine linijski brod povezuje Rijeku i Trst počinje pristajati u Mošćeničkoj Dragi i Iki, sjeverno od Opatije.
1871. – otvorena je dnevna pomorska linija Rijeka – Lovran s pristajanjem u Voloskom i Iki.
1873. – zahvaljujući izgradnji željezničke pruge Pivka – Rijeka, kao ogranku pruge Beč – Trst izgrađene dvanaest godina prije, u Opatiju se moglo stići vlakom, koji je prvi put ušao u postaju Opatija – Matulji 1874.
1883. – počela je gradnja prvog hotela, paviljona za tople morske kupke, kupališta u zaljevu Tomaševac, obalnoga puta i drugih objekata.
1884. – izgrađen je hotel Quarnero (danas Kvarner), koji je svečano otvoren 27. ožujka. Imao je 60 soba. Za turiste je otvorena 8. rujna Villa Amalia, depadansa hotela.
1884. – Opatiji su posvećene tri publikacije: turistički vodič «Tagebuch aus Abbazia», austrijskog novinara Heinricha Noea i dvije monografije o novome zračnome lječilištu: «Curort und Seebad Abbazia» Josepha Rablea i «Abbazia» Petera von Radicsa. Počele su izlaziti opatijske turističke novine «Amtliche Freudenliste» koje su kasnije postale «Lista dei forestieri», a objavljivale su imena znamenitih posjetitelja.
1884. – prvi je put organiziran iz Opatije izlet brodom Kvarnerskim zaljevom. Dana 2. studenoga otvorena je redovita pomorska pruga Rijeka – Volosko – Opatija – Lovran.
1885. – u Opatiji su osnovani Alpinističko društvo kao odsjek Osterreichischen Touristen Cluba i Društvo za uljepšavanje Opatije.
1885. – počela je gradnja obalnog puta od Voloskoga kroz Opatiju sve do Lovrana.
Prigodom otvorenja drugog hotela Kronprinzessin Stephanie (danas Imperial), Opatiju je posjetio austrijski prestolonasljednik Rudolf Habsburški sa suprugom nadvojvodkinjom Stefanijom.
Iste je godine održan liječnički balneološki kongres, koji je potvrdio tarapeutsko djelovanje podneblja ovog mjesta.
1886. – osnovano je dobrovoljno vatrogasno društvo.
1889. – 8. ožujka austrijska je vlada službeno proglasila Opatiju zračnim ljetovalištem. Iste je godine izgrađen veliki vodoskok sa štrcaljkom u parku uz hotel Quarnero (Kvarner), djelo kipara Hansa Rathanskyja. Osim toga, dovršen je i sjeverni dio obalnog puta dugog osam kilometara. I najzad, otvoren je dom kulture i čitaonica društva «Zora», središte kulturnog i političkoga buđenja Hrvata ovoga kraja.
1890. – Opatija ima 1 192 stanovnika.
1891. – Christian Albert Theodor Billroth, kirurg i znanstvenik svjetskoga glasa, koji posjećuje Opatiju od 1884., stalno se nastanio u ovome mjestu gdje će i umrijeti 1894. Zajedno sa slavnim liječnicima J. M. Gertlom i Juliusom Glaxom osnivač je Zimskoga liječilišnoga mjesta.
1892. – objavljen je «Zdravstveni pravilnik» za opatijski lječilišni okrug koji određuje strukturu i dužnosti zdravstvene komisije, cjenik, priloge za glazbu i dr.
1894. – u Opatiji boravi austrijski car Franjo Josip (vladao je od 1848. do 1916.) gdje se sastao s njemačkim carom Vilimom II. Koji je ovdje provodio kratak odmor s obitelji. Sve su svjetske novine pisale u senzacionalističkome tonu o «carskom sastanku na vrhu». Obojica snose odgovornost za Prvi svjetski rat koji će pokopati njihova carstva.
Među drugim okrunjenim glavama koje su boravile u Opatiji u razdoblju početnoga sjaja «kvarnerskog bisera» bilježimo njemački carski par, austrijsku caricu Elisabetu i njezinu sestru, groficu Trani, švedski kraljevski par Oscara i Sofiju, luksemburškoga Velikoga Vojvodu Adolfa i suprugu Adelaide, bugarskoga cara Ferdinanda, princezu Clementinu von Coburg, prinčeve Filipa Augusta i Leopolda iz dinastije Sachsen-Cobug, princa Vilima Hohenzollerna, princa i princezu Scwarzburg-Rudollstadt, lihtenštajnskoga princa i dr.
1894. – U 34.-oj godini, podriven tuberkulozom, slavni ruski pisac Anton Čehov došao je u Opatiju u nadi da će ozdraviti. Zbog istoga je razloga boravio u Biarritzu, Nici, Jalti i Krimu.
1895. – U Opatiji je osnovan biciklistički klub.
1896. – U Opatiji je ljetovala belgijska princeza Lujza von Sachsen Coburg.
U rujnu su svi hoteli i javne zgrade doboli električnu struju.
Rumunjski vladar Carol I. (vladao od 1878.-1914.) i supruga kraljica Elisabeta (pjesnikinja Carmen Sylva) prvi put su posjetili Opatiju, a zatim postali i njezini redoviti posjetitelji. Na njihov poticaj i uz njihovu novčanu pomoć 1896. izgrađen je veoma lijep put (danas šetalište Zora) dug 16 kilometara koji prolazi kroz šumu prema brežuljcima u zaleđu Opatije.
1898. – filmska ekipa braće Lumiere snimala je u Opatiji scenu mora uzburkana burom.

XX. stoljeće
1900. – gošća Opatije je čuvena balerina Isadora Duncan, koja je oduševljena mjestom. Kasnije je često spominjala kako je svoje karakteristične plesne pokrete kreirala promatrajući podrhtavanje palmina lišća Opatiji.
1903. – godina je koja se pamti po prvome opatijskom turističkome almanahu tiskanom u gradu na njemačkom jeziku: «Abbazianer Almanach 1903». Publikacija započinje pjesmom Th. V. G.-a u kojoj se hvale zasluge F. Schulera, ravnatelja Južnih željeznica i vlasnika prvih hotela izgrađenih u Opatiji u posljednjoj četvrti XIX. Stoljeća; Heinricha Noea, koji je u svome djelu «Tagebuchblatter aus Abbazia» pohvalno govorio o njezinom podneblju i ljepotama; arhitekta O. Meesea, graditelja prvih hotela te te prof. J. Glaxa koji je rukovodio opatijskom komisijom za sanatorije.
1904. – u Opatiji su postojala 82 telefonska pretplatnika, izgrađeno je 12 hotela, 29 pansiona, 17 restorana, 5 cafe-barova. Svoje usluge turistima pružalo je 17 kočijaša sa 67 kočija i 40 barkarijola sa 43 brodice.
1904. – u Opatiji je održana konferencija ministra vanjskih poslova Italije i Austro-Ugarske, Tittonija i Goluchowskya.
1905. – od ove se godine u Opatiji pripremaju prve filmske predstave, a godine 1910. izgrađena je prva dvorana za projekcije.
1908. – dovršena je nova opatijska općinska zgrada.
Puštena je u promet tramvajska pruga na električnu vuču Matulji – Opatija – Lovran.
U Opatiji je održan IV. Internacionalni kongres talasoterapije.
1910. – Opatija ima 3 828 stanovnika, još uvijek malo, ali ipak deset puta više nego 1879.
Izgrađeno je više hotela, pansiona i lječilišta nego stambenih zgrada.
1910.-1911. – od 6. listopada 1910. do 7. rujna 1911. u Opatiji boravi najveći čehoslovački pjesnik Jaroslav Vrchlicky (pseudonim Emila Fride, 1853.-1912.), autor čak osamdeset knjiga pjesama. Došao je ovamo bolestan ne bi li se izliječio, ali bilo je prekasno. Godinu dana kasnije, 9. listopada, umro je u Domžalicama.
1914. – početak i tijek Prvoga svjetskog rata uzroci su zastoja opatijskoga turizma.
1918. – u studenome talijanska je vojska zaposjela Istru i Opatiju. Ova je područja Ralpskim ugovorom od 1920. anketirala Italija.
1930. – u Villi Amaliji podignut je jedan kat. Objekt je preuređen u ljetnu rezidenciju talijanske kraljevske obitelji Savoia.
1930. – da bi obnovile opatijski turizam, talijanske vlasti uključuju Opatiju u «slobodnu zonu Rijeke», otvorenu, s carinskim i financijskim olakšicama, osobito za mađarske, austrijske, čehoslovačke i njemačke turiste.
1933. – za božične blagdane stigla je u Opatiju prva skupina od 526 mađarskih turista.
1934. – dana 17. studenoga otvoren je rehabilitacijski centar za liječenje srčanih, plučnih i reumatskih bolesti.
1935. – održan je prvi međunarodni festival operete posvećen djelima Franza Lehara. Drugi festival (1936.) posvećen je djelima Emmericha Kalmana.
1936. – novine «Lista dei forestieri» preobražuju se u ilustrirani mjesečnik s naslovom «Abbazia e la Riviera del Carnaro», s tekstovima i na hrvatskome, mađarskom i njemačkome jeziku. Izlaze 1942.
1941. – s Drugim svjetskim ratom opatijski turizam doživljava tih godina smrtni udarac.
1946. – Opatiju je 23. listopada prvi put posjetio maršal Tito. Tom je zgodom održao govor s balkona hotela Imperial. Na Punta Kolovi nalazi se Villa Istranka, koja je više od trideset godina bila jedna od Titovih rezidencija.
1957. –osnovan je terapeutski institut Thalassoterapia, danas svjetskoga glasa, sa sjedištem u bivšem hotelu Europa. Smješten je i u Villi Dubravi i drugim objektima.
1966. – otvoren je Ambasador, prvi od niza luksuznih hotela, nakon kojeg su slijedili Adriatic (1971.), Admiral (1981.) i dr.
1974. – otvoren je hotelijerski fakultet.
1987. – u Opatiji je ostvareno 1,5 milijuna nočenja.
1991.-1992. – prva stečajna turistička godina zbog jugo-srpske agresije na Hrvatsku. U brojnim hotelima smještene su izbjeglice i prognanici iz područja razorenim ratom.
1993. –Opatija nastavlja prihvaćati turiste, osobito inozemne. Ponovno oživljavanje i procvat turizma potvrđeno je brojem gostiju u 1994. godini.