Opatija - Adriatic Pearl - Vaš vodič za idealan odmor

Opatijska šetališta

Rumunjski kralj Karol, gost vile Amalia, izgubio se jednom zgodom za svog svakodnevnog jahanja u šumi negdje pod Veprincem (vjerovatno 1896. tijekom svog prvog boravka u Opatiji). Bijesan, drugoga je jutra otišao ravno kotarskom kapetanu barunu Arturu von Schmidt-Zabierowu po obješnjenje zašto putevi nisu uređeni i označeni. Kada se lukavi Zabierow diskretno potužio da za te stvari nema novaca, Karol je galantno položio na stol popriličnu svotu koja bi imala poslužiti toj svrsi. Novac je dobro utrošen, šetalište je dovršeno 1901., a uspomena na mecenu čuvala se još neko vrijeme u nazivu šumskog puta karalja Karola (odnedavno Šetalište Carmen Sylve) i Promenade kralja Karola (danas Prolaz Matka Brajše).

Zahvajujući planovima bavarskog liječnika Maxa Josepha Örtela, opatijske su šumske staze bile precizno izmjerene s označenim desetminutnim udaljenostima i klupama za predah. Šumsko šetalište kralja Karla u vodičima je označeno kao «put I. i II. Reda», što je značilo da se šetač kreće po ravnom ili uz manji nagib, a ukupna dužina hoda procijenjena je na oko sat i pol. Put svakako više nije što je nekad bio, izbrazdan prilazima, stepeništima i okućnicama, ali uglavnom uspjeva održati divljinu zimzelenila, šparoga i mahovinom prekrivenog naizgled slabo sklepanog podziđa. Na tom itineraru nalazi se nekoliko spomen-obilježja koji šetnji pridaju šarolikost a šetača pretvaraju u istraživača. Tko želi proći čitavom duljinom puta, treba se sa Slatine dignuti veprinačkim putem do Plahuta, ili, u nešto je kraćoj varijanti, proći kroz tunel ispod Nove ceste, slijediti šumski put koji vodi do izvora Vrutki, a odatle se uspeti strmom, uskom i krivudavom stazom do šetališta.Nad potokom Vrutki prolazi se preko mostića koji su Austrijanci zvali po Littrowu – admiralu, nastavniku Pomorske akademije u Rijeci, ali u Opatiji, gdje je živio u vili Rusticana, poznatijem kao pjesniku i ocu slikarice opatijskih motiva.

Prošavši već opatijsko naselje Carmen Sylva (do nedavna Zora), šetača dočekuje na bifurkaciji staza ploča koja spominje Arthura baruna Schmidt-Zabierowa, glavara voloskog kotara koji je lukavo znao izvuči novac od rumunjskog kralja. Barun, pasionirani lovac na šljuke, bjeloglave supove i dupine, stanovao je inače u kući koju mu je pored današnje gradske Viječnice projektirao Karl Seidl, a pokopan u obiteljskoj tombi na voloskom groblju.

«Mala fortica» je naziv koji svi u ovom kraju vezuju za vidikovac izgrađen na stijeni kraljice Elizabete. Ploču s natpisom Carmen Sylva Ruhe, pak, valja tražiti nad kamenom klupicom ispod vidikovca. Riječ je, dakako, o rumunjskoj kraljici Elizabeti, koja je , svoje stihove potpisivala pseudonimom Carmen Sylva.

Izgleda da je negdje u neposrednoj blizini postojala i «Goetheova klupa», ali se ona može naći još samo u starim vodićima. Nije isključeno da je stajala na maloj uzvisini iza prvog zavoja puta, odmah nakon napuštanja Male fortice. Ovdje je na stijeni još uvijek vidljiv trag ploče na kojoj su možda stajali uklesani Goetheovi stihovi.Na zaravni koja slijedi i livadi koja djeci služi kao igralište, nedavno je obnovljen francuski natpis u stijeni, koji je trebao veličati kvalitete, i opet rumunjske kraljice Elizabete.U blizini naselja Varljeni je na 180 metara nadmorske visine «Vela fortica» (Zorin vrh ili Aurora-Hohe). U neposrednoj blizini 1904. je otvorena i gostionica.

Sa Zorinog vrha moguće je spustiti se do obale na više načina, ali je najbolje presjeći naselje Kosićevo, proći kroz tunel ispod nove ceste i produžiti do Voloskog. Na tom putu, nad samom Novom cestom, još uvijek se može naći natpis Koning Karl Fels, izdubljen u stijeni uz serpentinastu stazu. Ambiciozniji koji se žele okušati usponom do Veprinca moraju krenuti iza hotela Palace Veprinačkim putem, prijeći Novu cestu i betonskim se stepeništem popeti do Plahuta. Odatle nastavljaju kamenim stepenicama, nailazeći ovdje-ondje na odmorišta od kojih su neka bila najbolje znana mljekaricama i grobarima pa su tako i nazvana. Prolazom kroz Kolariće i pod cestom koja vodi do tunela Učka, stiže se u Vas. Preko Luketića se napokon doseže i Veprinac (519 m nadmorske visine). Staza od slatine do Veprinca kategorizirana je kao put II. i III. Reda, a trajanje uspona procjenjeno je na oko sat i pol. U varijanti uspona preko Zatke (prolaz pod vijaduktom Anđeli), stari su vodići spominjali crkvu Sv. Lovre od koje su danas ostale tek ruševine.

Ovim stazama valja dodati i brojne dulje puteve koji vode na vrhove Učke (najviši je na 1396 metara) i drugih brda nad Liburnijom.